Ohrabrila sam se i javno molila za spas nerođenih

Hvaljen Isus i Marija! Želim posvjedočiti kako je Gospodin bio milostiv i dao mi čast da budem Njegova produžena ruka. Iako osjećam veliki strah i nelagodu kada moram moliti javno, na nagovor svog dečka, priključila sam se kao voditelj smjene u jesenskoj i korizmenoj inicijativi. Jednostavno sam rekla: “Bože, Ti znaš sve moje slabosti i bojazni, ali znam da me trebaš. Idem s Tobom biti hrabra. Ti me iskoristi kao sredstvo svoje Ljubavi pa i ako doživim koju neugodnost, neka je Tebi na slavu.” I uzela jutarnji termin prije odlaska na posao. Često se puta događalo da budem sama pred bolnicom i molim. Stala sam se s krunicom u ruci uza bolnički zid i prebirala zrno po zrno dok ljudi prolaze. Moram priznati da se nisam najugodnije osjećala, ali što je to u usporedbi s onime što je za nas Gospodin pretrpio. Reakcije su bile razne, a kod onih neugodnih me nosila misao da znam za koga se borim i tko je uvijek uza me. Kraj mene je prošla gospođa koja je u jednom trenutku samo stala i činilo se kao da razmišlja. Nakon nećkanja, vratila se i suznih očiju ispričala mi svoju priču. Nećakinja s kojom živi je zatrudnjela i ne zna kako će financijski moći pomoći njoj i djetetu. Preplavio me osjećaj zahvalnosti što je došla baš kad sam ja bila. Razgovarale smo i hrabrila sam je da se bori za to dijete i proslijedila kontakte ljudi koji će joj pomoći, i financijski i duhovno. Uz Božju pomoć, malo djetešce je spašeno.

Nikada ne znamo kako naša prisutnost može djelovati na druge ljude. Topla riječ, prisutnost, potpora… Gospodin obilno blagoslivlja kada Mu se prepustimo i hvala Mu na iskazanoj milosti. A gospođu, njenu nećakinju i bebicu preporučam u vaše molitve da budu strpljive u svim iskušenjima i da život koji su odlučile sačuvati bude veliki blagoslov za sve ljude. Znam da za mene već jest.