Dvaput sam trebala biti pobačena
Moje svjedočanstvo kao osoba koja je trebala biti dvaput pobačena, prvi put kada su roditelji saznali za trudnoću i moj otac nije htio da se rodim kao i ostali dio obitelji osim moje majke, koja je samoj sebi rekla “pa makar pasla travu, al’ rodit ću te” i tako se suprotstavila svima koji su bili protiv trudnoće, jer to joj je bila treća trudnoća. Imala je već 2 djece od 2 i 1 godine. Drugi put su doktori inzistirali na pobačaju kada je bila trudna sa mnom 5 mjeseci, jer je oboljela na bubrege i doktori su rekli da neće preživjeti porod, ali majka je opet odlučila da će me roditi pa makar i umrla, što doktorima nikako nije bilo jasno, čak su joj postavili pitanje je li bolje imati dvoje djece s majkom ili troje bez mame. Ona je potpisala da ne pristaje na pobačaj, čvrsto odlučivši meni podariti život bez obzira na svoj. Često mi je znala reći: “Osjećala sam da će sve biti u redu, da neću umrijeti…” Sada nakon 41 godine i znamo zašto je imala takav osjećaj. Bog je imao plan za nas. Htio nas je u timu u kojem se borimo za nerođene, htio nas je da molimo za one koji to ne mogu sami – moja mama i ja sada zajedno molimo na tu nakanu.
