Djeca su dar s neba

Bog nas je pozvao na molitvu, a kada On zove moraš ići. Njemu ne možeš reći ne. Svaka moja trudnoća bila je teška. Nakon moje Rahele dobila sam trombozu i jedva izvukla živu glavu. Rekla sam sebi da ne mogu više rađati i proživjeti takvu kalvariju teške trudnoće, preteškog poroda i još tromboze. Ali, tko može bez tih malih osmijeha? Kod jedne ispovijedi Bog mi je progovorio da ću roditi sina i da se ne bojim. Odvažila sam se i rodila Bartola. Koji predivan porod! Puno sam molila u trudnoći i cijeli porod. Bila sam uz Krista tako hrabra, nisam se bojala ni injekcija u trudnoći. Ma Isus je faca! Nakon toga sam jednu bebu rodila za vječnost – moj mali Jakov je umro u 6. tjednu trudnoće. I opet Isus, bez Njega ništa. Nakon spontanog sam mislila da mi je netko iščupao srce, ali tijekom molitve sam vidjela sina u Isusovu naručju i znala sam da je dobro. Moj sin je bio spašen.

I onda ubrzo trudnoća s Vidom. Bila sam tako sretna i preplašena. Opet injekcije i strah od gubitka. U 5. mjesecu trudnoće sam prokrvarila, bila sam očajna. U tom trenu kleknula sam pred križ i rekla: “Kristova krvi prekrij mene i moje dijete i spasi ga, molim Te.” Svatko tko je imao spontani zna o kakvim jakim bolovima govorim, a moji su tada prestali. Krvarenje je u dva dana zaustavljeno i moj se sin spasio. Jednom sam, od straha pred gubitkom, sanjala san. U njemu mi je Isus otvorio trbuh i pokazao bebu i rekao: “Vidiš da je dobro, rodit će se i bit će dobro. Zašto mi ne vjeruješ?” I eto moga Vida. Treba biti otvoren životu, jer biti majka je nešto posebno, a djeca su dar s neba.

Vidimo se još, hvala na toplom dočeku!