Ni najljepše riječi ne mogu izreći onu radost u ovoj našoj kampanji za spašene dječje živote. Kad sam čula prvi put za inicijativu ˶40 dana za život“, odmah sam se uključila u Zaboku i dolazila revno i s puno žara da Duh Sveti prožme srca trudnicama da budu otvorene za život, a ne za pobačaj.

Još više sam potaknuta da svjedočim jer sam i sama mogla biti pobačena. Kad je moja majka koju sam jako voljela zatrudnjela, najprije me je htjela pobaciti. A onda joj je dragi Bog progovorio u snu.

Moja mama sanjala je svoga brata koji je umro mlad, s 26 godina. U tom snu brat je držao za ruku malo dijete crne kosice, kakva sam ja bila kad me mama rodila. Rekao je mojoj majci koja me htjela pobaciti: ˶Uzmi, to je tvoje! Idi sad!“ I jako mahnuo rukom. Moja mama se trgnula iz sna i rekla: ˶Ne, nipošto neću to uraditi. I odlučila se za život!“

Moje bdjenje za nerođene dalo mi je još veću vjeru, radost, smirenost, nadu i druženje i upoznavanje s dragim moliteljima. Najljepše mi bilo kad smo zajedno na glas molili, a pogotovo i muškarci, te ostali povezani u molitvi.

Posebno su me zadivili molitelji iz Oroslavja, Stubičkih Toplica i Gornje Stubice koji su došli s cijelim obiteljima, tate i mame s djecom i bakama. Predivno za vidjeti i doživjeti.

Pogledaj dječje oči i vidjet ćeš Boga.